novosti

Podrška pravima drugih

REPUBLIKA HRVATSKA
PRAVOBRANITELJICA
ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA

JAVNO PRIOPĆENJE
povodom nasilja u Splitu za vrijeme Split Pride-a 11. lipnja 2011.


Smatram da je ove subote u Splitu onemogućeno ustavno pravo na slobodu javnog okupljanja, udruživanja i izražavanja što je nedopustivo, i trebalo bi itekako zabrinuti izvršnu vlast. Osnovna ljudska prava zapisana u Ustavu Republike Hrvatske zagarantirana su svim osobama.
Povorka ponosa LGBT osoba ili Split Pride je nenasilni događaj čiji je cilj osvijestiti javnost o postojanju i pravima osoba drugačije seksualne orijentacije. Istoga dana održana je u Varšavi Parada ravnopravnosti, a policija je uspješno spriječila, kako se navodi u medijima, konzervativne i radikalne nasilne skupine. Istoga dana je održan i Euro Pride u Rimu koji je prošao bez izgreda iako je okupio gotovo milijun ljudi.
Prije održavanja Split Pride-a uputila sam zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu da ispita postojanje zakonske osnove za pokretanje kaznenog ili prekršajnog postupka protiv pokretača Facebook stranice naziva „Gradom Splitom krv će liti, gay parade neće bit sve ćemo vas pobit“ budući da se na njima izravno poziva na nasilje motivirano mržnjom prema osobama homoseksualne spolne orijentacije te zatražila žurno postupanje i obavijest o učinjenom. Još uvijek nisam dobila odgovor.
U petak, uoči Pride-a, razgovarala sam sa visoko rangiranom osobom u PU Splitsko-dalmatinskoj koja me uvjeravala da je sve pod kontrolom, da je policija učinila sve predradnje i da garantira sigurnost sudionicama i sudionicima povorke.
No, činjenice govore drugačije: policijski helikopter koji je kružio nad Splitom nadgledao je naglo okupljanje tisuća ljudi na rivi, od kojih su mnogi sudjelovali u napadima na povorku, pojedini policajci su, prema svjedočenjima očevidaca, na karti tražili mjesto događanja, na ruti prolaska povorke sudionici i sudionice našli su se u okruženju nasilnika koji su na njih bacali kamenje i druge predmete, uključujući i suzavac i pirotehnička sredstva. Strašno je što su pojedini ljudi ozlijeđeni, stvar je puke sreće što nije došlo do težih posljedica. Raspolažem svjedočenjima očevidaca, koja još nisu objavljena u medijima, a iz kojih jasno proizlazi da su sudionici i sudionice iz sigurne zone dovedeni u prostor u kojem su sa tri strane bili opkoljeni gomilom koja ih je vrijeđala i gađala unaprijed pripremljenim predmetima. Smatraju da su bili dovedeni u „sačekušu“. Traženja da ih se evakuira nisu odmah uvažena od strane policije čime se njihova izloženost nasilju produljila.

Stoga smatram neprihvatljivim tvrdnju da je policija učinila sve što je mogla budući je evidentno kako nije adekvatno spriječila nasilničke napade na povorku Split Pride-a i LGBT sudionike i sudionice povorke.
Već godinama upozoravam na neprihvatljivost nasilja prema pripadnicima i pripadnicama LGBT populacije, u svojim izvješćima izvještavam Hrvatski sabor o dalje prisutnoj homofobiji i neophodnosti šire javne osude homofobnog ponašanja i izjava, kao i nasilničkih napada. Ta sramotna splitska subota mogla se spriječiti. Samo prije desetak dana svjedočili smo činjenici kako policija može vrlo učinkovito osigurati javno okupljanje. Nasilje koje je dopušteno u subotu, ukazuje da u Republici Hrvatskoj postoje dvostruka mjerila kada se radi o zaštiti temeljnih prava i dostojanstva njezinih građanki i građana. Ta dvostruka mjerila pokazao je i Sindikat državnih i lokalnih službenika svojim današnjim priopćenjem iz kojeg proizlazi da država samo nekim osobama i skupinama treba pružati zaštitu bez obzira na njenu cijenu, dok druge osobe svoja temeljna ljudska prava moraju koristiti „ s više takta i razuma ". Time jedan sindikat, koji koristi ustavno pravo na udruživanje i javno okupljanje bez da ikome pada na pamet da ih upućuje na „takt i razum“, drugoj skupini to pravo uvjetuje nekim, samo njima jasnim, taktom i razumom.
Posebno zabrinjavaju stajališta javnih osoba koji krivnju prebacuju na žrtve, ali ne iznenađuju jer predstavljaju staru i prokušanu taktiku da ih se spriječi u ostvarivanju Ustavom zagarantiranih prava, pa očekujem jasno i argumentirano stajalište policije o događajima u Splitu u nadi da neće koristiti istu retoriku.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Gordana Lukač Koritnik



Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske
U Zagrebu, 13.06. 2011.

Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske poziva na toleranciju za različitost i istup svih demokratskih snaga u zaštitu LGBT populacije

Sindikalistice protiv mržnje!

Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske javno poziva sve demokratske snage u zaštitu LGBT populacije, a sindikate da ih sustavno štite na radnom mjestu. Povorka ponosa Split 2011., nenasilni događaj čiji je cilj osvijestiti javnost o pravima osoba drukčije seksualne orijentacije, pokazala je ne samo da dio hrvatskog društva ne prihvaća različite te ne poštuje ljudska prava i slobodu iskazivanja uvjerenja pojedincima i skupinama, već i da izvršna vlast nije sposobna spriječiti i kazniti homofobiju, mržnju, nasilje, agresiju i vrijeđanje.

Šokiraju, međutim, priopćenja nekih institucija i organizacija poput, primjerice, priopćenja Sindikata državnih službenika i namještenika, kojim se traži da se „pusti policiju da se bori protiv korupcije i kriminala“ te kojim se prozivaju organizatori s pitanjem „nije li se povorka mogla održati u nekom više „gay friendly" gradu, a u Splitu tek – jednog dana“?! To bi značilo da upravo sindikat, kao organizacija koja sustavno organizira demonstracije i druge metode sindikalne borbe, traži i očekuje da država samo nekim osobama i skupinama pruži zaštitu bez obzira na njenu cijenu, a to za taj sindikat nisu LGBT osobe! Pritom se zaboravlja da su upravo nenasilne demonstracije test demokracije i demokratičnosti svake zajednice. Ako nema zajamčene slobode i prava na različitost, ako nema zajamčene sigurnosti za različite skupine da slobodno i mirno iskažu prava za koja se bore, ako nema demokracije za bilo kojeg drukčijeg pojedinca ili skupinu, nema je ni za koga! Upravo u takvim nedemokratskim i neosviještenim društvima „cvatu“ i kriminal, i korupcija, i…

Ženska sekcija SSSH stoga poziva sve demokratske snage na javno očitovanje u korist ljudskih prava i sloboda, u zaštitu LGBT populacije, za toleranciju različitosti i poštivanje dostojanstva svih građanki i građana. Poduprimo svoje kolege, poznanike, prijatelje…, s kojima se i ne znajući dnevno družimo, u borbi za njihova prava. Jedna nam je kolegica rekla: „Mi smo stalno među vama, samo vi to ne znate!“ Koga oni ugrožavaju?

Sramotna splitska subota se mogla spriječiti, a o ozbiljnosti sada poduzetih mjera izvršne vlasti protiv nasilnika, uključujući kazneni progon, ovisi transparentnost i glasnost poruke o Hrvatskoj kao slobodnoj i demokratskoj zemlji, u kojoj i domaćini i gosti mogu živjeti bez straha i nasilja.

Božica Žilić, predsjednica Ženske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske

Tribina ZAŠTO REKOM

Inicijativa mladih za ljudska prava u suradnji s Centrom za građanske inicijative Poreč i udrugom HOMO iz Pule

Vas pozivaju na tribinu ZAŠTO REKOM- kako smo se do sada nosili s kršenjima ljudskih prava u regiji?
Tribina će se održati u utorak, 24. svibnja 2011., s početkom u 11:00 sati u
Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula.

Uvodni pozdrav:
Ana Preveden (Inicijativa mladih za ljudska prava)

Sudjeluju:

Žarko Puhovski (sveučilišni profesor, Zagreb)

Zoran Pusić (Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb)

Eugen Jakovčić (Documenta, Zagreb)

Moderator tribine:
Goran Božičević (Miramida centar, Grožnjan)


Cilj je ove tribine raspravljati o poziciji REKOM-a kao sredstva za ujednačeno i pravedno odnošenje prema svim kršenjima ljudskih prava u regiji.
Tribina se održava u sklopu regionalne akcije MILIJUN POTPISA ZA REKOM. U Istarskoj je županiji 26. travnja 2011., akcijom „regionalnog odmrzavanja“, kao i simultano u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Beogradu, Banja Luci, Prištini, Skopju, Podgorici i drugim gradovima, započela ova dosada najveća kampanja izgradnje mira u regiji. Tijekom kampanje će se raditi na prikupljanju milijun potpisa podrške za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim od 1991. do 2001. na prostoru nekadašnje SFRJ (REKOM).

Pozivamo sve zainteresirane da svojom nazočnošću i sudjelovanjem doprinesu kvalitetnoj raspravi. Ulaz je slobodan.

Zahvaljujemo Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula na suradnji.

Održano predavanje dr.Doris Pilato Ćurko na temu “Postmenopauza i zdravlje žena”

REKOM u Poreču

DAJ POTPIS ZA REKOM !!
Volonteri Centra za građanske inicijative su od 02.do 04. svibnja 2011. na tržnici u Poreču (i drugim mjestima) pomagali u prikupljanju potpisa za osnivanje REKOMa - Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, počinjenim na području nekadašnje SFRJ u periodu od 1991. do 2001. godine.
Potpis za REKOM dao je gradonačelnik Edi Štifanić, predsjednik gradskog vijeća Eđidio Kodan i predsjednik uprave Usluge Rodoljub Kosić. I puno građanki i građana.
Tko nije iskoristio ovu priliku može doći u CGI i potpisom podržati zahtjev za osnivanje REKOM!


Na konferenciji za novinare održanoj 3. svibnja2011. u prostorima Kluba umirovljenika Galija u Poreču – Elvis Fekete, Biserka Momčinović, Goran Božičević i Ivan Novosel su informirali javnost o REKOM-u (Regionalnoj komisiji za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na teritoriju bivše SFRJ), Koaliciji koja REKOM zagovara i o samoj kampanji prikupljanja potpisa podrške osnivanju Regionalne komisije.
Kako bi odgovorili na česta pitanja koja je iznjedrila ova kampanja, na međunarodnoj, ali i na lokalnoj razini, govornici su podrobnije opisali konzultacijske procese koji su prethodili ideji o društvenoj potrebi za mehanizmom uspostave tranzicijske pravde te pojasnili kako je tekla dinamika tog procesa od 2008. godine.
Nacionalni koordinator akcije prikupljanja potpisa podrške za Hrvatsku – Ivan Novosel, govorio je o, u svijetu već dobro poznatom terminu komisije za istinu i pomirenje, predstavio REKOM kao temelj suočavanju s prošlošću i preduvjet za uspostavu trajnog mira na ovim prostorima, kao i nužnosti dosizanja osjećaja društvene katarze kroz zaštitu ljudskih prava.
Goran Božičević, voditelj Miramida centra u Grožnjanu je govorio o razinama sudjelovanja različitih društvenih skupina u ovom sveobuhvatnom procesu i kako je snaga ove inicijative upravo u njezinoj masovnosti.
„Kroz rad na Rekom-u susreli su se predstavnici udruženja žrtava, aktivisti za ljudska prava, veterani, novinari, stručnjaci za tranzicijsku pravdu, a ova akcija prikupljanja potpisa najveći je pokret na ovim prostorima od rata samog“, rekao je Božičević i iznio svoja iskustva u radu s braniteljskom populacijom ne bi li napokon demistificirao sliku o braniteljima kao onima koji ne podržavaju REKOM.
„Snaga ovoga što se događa nije samo u tome što će se, ili neće, u konačnici regionalna komisija ovog tipa i službeno osnovati, nego je snaga zapravo u tome što se napokon o tome govori u javnosti, što se s tim potpisima legitimno od Sabora može tražiti očitovanje i što će javna rasprava koja je u tijeku pomoći društvu u cjelini da nađe svoje odgovore na teške traume koje je pretrpjelo“, rekao je Božićević pozivajući na prepoznavanje snage i veličine ovog pokreta.
Biserka Momčinović iz Centra za građanske inicijative Poreč je iskoristila ovu priliku kako bi pozvala medije na prepoznavanje važnosti i čistoće ove inicijative jer je vode mladi ljudi čiji to nije i ne bi trebao biti teret. Međutim, upravo su oni ti koji su voljni preuzeti odgovornost za građenje zdrave budućnosti. Momčinović je također pozvala i na suosjećanje i društveno nužnu veliku empatiju prema svima koji su pretrpjeli neki oblik ljudskog gubitka i istaknula važnost priznavanja činjenica od strane institucija.
Elvis Fekete, lokalni koordinator akcije u Istri, je prisutnima iznio optimistične stavove o dinamici prikupljanja potpisa u Istarskoj županiji te posebno zahvalio medijima na savjesnom praćenju teme.
„Iz perspektive koordinatora za Istru, dakle mene i moje kolegice Ane Preveden, najveća snaga ove inicijative upravo jesu mladi, osviješteni ljudi, naši vrijedni volonteri bez kojih ovako veliku kampanju ne bi bilo moguće uspješno izvesti“ – istaknuo je Fekete i najavio datume i gradove u Istri u kojima će se kampanja nastaviti.

Poziv na predavanje 05.05.2011. “Postmenopauza i zdravlje žena”

S posebnim zadovoljstvom Vas pozivamo na predavanje
koje će održati dr. Doris Pilato Ćurko, na temu


POSTMENOPAUZA I ZDRAVLJE ŽENA


Predavanje će se održati u četvrtak, 05. 05. 2011. u 18:00 sati
u Klubu umirovljenika GALIJA u Poreču, Trg Joakima Rakovca br.22

Nadamo se Vašem dolasku i sudjelovanju u razgovoru predviđenom nakon predavanja.



CGI Poreč i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Poreča




Centar za građanske inicijative Poreč i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Poreča organiziraju ovo predavanje kao dio projekta „INFORMIRANJEM DO OČUVANJA ŽENSKOG ZDRAVLJA“ financijski podržanog od Istarske županije

Priopćenje o neprocesuiranim zločinima u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene akcije “Oluja

B.a.B.e. - Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek - Centar za mirovne studije - Centar za građanske inicijative - Centar za žene žrtve rata - CERD - Delfin - Documenta - Domine - GONG - Građanski odbor za ljudska prava - HOMO - Inicijativa mladih za ljudska prava, Hrvatska - Kuća ljudskih prava - Rakun - Mreža mladih Hrvatske - Nansen dijalog centar - Rehabilitacijski centar za stres i traumu - Udruženje porodice „Protiv zaborava“

Osijek, Pakrac, Poreč, Pula, Split, Vukovar, Zagreb,13. travnja 2011.


PRIOPĆENJE O NEPROCESUIRANIM ZLOČINIMA U TIJEKU I NEPOSREDNO NAKON VOJNO REDARSTVENE OPERACIJE „OLUJA“

U povodu donošenja prvostupanjske presude Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (MKSJ) u predmetu Gotovina, Čermak, Markač želimo upozoriti na teško nasljeđe neprocesuiranih zločina počinjenih u tijeku i neposredno nakon vojno redarstvene operacije „Oluja“.

Operacijom „Oluja“ definitivno je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina („RSK“). Time je na tom području ponovno uspostavljen ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i sjever Hrvatske. Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na područjima koja su graničila sa „RSK“ te za ostvarivanje prava na povratak prognanika u svoje domove, protjeranih sa tog područja.

Istovremeno, treba imati u vidu i one posljedice ove akcije oličene u paleži i pljački te brojnim nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja koja je proveo Hrvatski helsinški odbor, pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva sa petine hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.

Podsjećamo na neke javnosti poznate neprocesuirane zločine:

- U vrijeme trajanja vojno redarstvene akcije „Oluja“ 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić kraj Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Zločini nisu procesuirani.

- Ubojstva najmanje petoro civila u Mokrom Polju (Knin) započela su 6. kolovoza tijekom akcije „Oluja“ i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Zločini nisu procesuirani.

- Između 7. i 8. kolovoza 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Zločini nisu procesuirani.

- U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila. Zločini nisu procesuirani.

- 25. kolovoza 1995. u selu Grubori (Knin) ubijeno je šestero civila. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

- Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16,00 sati u selu Gošić (Kistanje) ubijeno je sedmoro civila. ŽDO iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij istrage protiv nepoznatih počinitelja.

- Za vrijeme VRA “Oluja”, pa do konca 1995. godine u selu Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena. Zločini nisu procesuirani

- Dana 28. rujna 1995. godine, u selu Varivode (Kistanje) oko 17,00 – 17,30 sati, ubijeno je devetoro civila. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina.

Navodeći ove primjere želimo podsjetiti javnost i relevantne vladine institucije na činjenicu da su ti zločini počinjeni i da za njih nitko nije odgovarao te time i na neizvršenu obvezu otkrivanja i procesuiranja počinitelja ratnog zločina nad civilima. Procesuiranje ratnih zločina mora se provoditi dosljedno, bez obzira tko je počinitelj, a tko je žrtva, jer zločin, ma čime on bio potaknut nema ni naciju ni vjeru, nego samo obilježje zla i stoga ničim ne može biti opravdan, kao što se ne može opravdati ni njegovo neprocesuiranje.

Također, s obzirom da obitelji usmrćenih koji su tužili RH tražeći naknadu štete, žive pod prijetnjom ovrhe zbog mogućeg plaćanja parničnih troškova (u 29 nama poznatih postupaka prijeti plaćanje troškova u iznosu od 5.000 do 90.900 kn) nadležne institucije podsjećamo i na obavezu osiguranja pravednog obeštećenja za sve stradalnike i sve obitelji žrtava.

U vezi predstojeće presude MKSJ u predmetu Gotovina, Čermak, Markač podsjećamo da se optužnicom IT 06/90 okrivljenicima kao sudionicima zločinačkog pothvata, po garantnoj zapovjednoj odgovornosti (propuštanje nadređenog), stavljaju na teret progoni, deportacije i prisilna premještanja, pljačkanje javne ili privatne imovine, bezobzirno razaranje, nehumana djela i okrutno postupanje, te ne reagiranja na zločine počinjene na nižim razinama: što uključuje ubijanje civila u općinama Knin (sela Kovačić, Đurići, Žagrović, Grubori), Orlić (sela Orlić, Šarena Jezera/Vrbnik, Uzdolje), Kistanje (selo Kakanj), Ervenik (selo Oton) i Donji Lapac (selo Oraovac). Republika Hrvatska je snažno podupirala osnivanje suda, Statut suda uvrstila u nacionalno zakonodavstvo tako da su i odluke suda sastavni dio njena prava te se iste moraju poštivati. Bez obzira na sadržaj prvostupanjske presude pozivamo na mirno i dostojanstveno prihvaćanje odluke sudskog vijeća MKSJ.


Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb
Nela Pamuković, Centar za žene žrtve rata, Zagreb
Mirjana Bilopavović, Delfin, Pakrac
Mirjana Kučer, Domine, Split
Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb
Mario Mažić, Inicijativa mladih za ljudska prava, Hrvatska
Sanja Sarnavka, Kuća ljudskih prava
Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč
Ivo Škorić, Mreža za kulturnu suradnju i pomirenje - Rakun
Zdeka Pantić, Rehabilitacijski centar za stres i traumu, Zagreb
Marica Šeatović, Udruženje porodice „Protiv zaborava“, Zagreb
Srđan Antić, Nansen dijalog centar, Osijek
Emina Bužinkić, Mreža mladih Hrvatske
Semina Lončar, CERD, Split
Mirjana Galo, HOMO, Pula
Vesna Kesić, GONG
Drago Pilsel, Zagreb
Ljiljana Gherecke, Vukovar
Ana Kvesić, Vukovar


Dodatni podaci o neprocesuiranim zločinima

- U vrijeme trajanja akcije 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić kraj Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Vasu Vasića (r. 1920.) i Nikolu Panića (r. 1935.) ubili su vatrenim oružjem - vojska ih je izvela pred kuću i strijeljala. Toga su dana smaknuti i Branko Radinović (r. 1920.), Maša Radujko (r. 1927.) i njen suprug Nikola Radujko (r. 1918.), Tode Marić (r. 1929.), Milka Grubić (stara oko 60 godina), Zorka Kablar (stara oko 80 godina), Milica Šljivar (r. 1936.) i Jeka Opačić (stara oko 80 godina). Zločini nisu procesuirani.

- Ubojstva najmanje petoro civila u Mokrom Polju (Knin) započela su tijekom akcije „Oluja“ i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Ružica Babić, r. 1926. ubijena je 6. kolovoza 1995. na pragu svoje kuće. Stana Popović, r. 1926. i Mirko Popović, r. 1952. (majka i sin) ubijeni su 7. kolovoza 1995. u svojoj kući, hicima iz vatrenog oružja. Tom prilikom ranjen je i Obrad Popović (suprug i otac). Stevan Sučević, r. 1934. ubijen je 9. kolovoza 1995. Jeka Kanazir, r. 1928. ubačena je u “Pavlovićevu gusternu”. Sahranjena je u Kninu nakon 40 dana. Sava Babić, r. 1913. usmrćena je hicima iz vatrenog oružja 24. kolovoza 1995. ispred svoje kuće. Zločini nisu procesuirani.

- Između 7. i 8. kolovoza 1995. u napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i Vojnić. Među njima su bili Zorojević Aleksa (r. 1928.) iz Donjeg Klasnića – nestao pri napadu na kolonu na području Dvora, Miloš Vladić (1931.) iz Buzete – ubijen na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora; Danica Bulat (r. 1931.) iz Buzete – ubijena na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora, Marija Baždar (r. 1928) iz Buzete – ubijena na traktorskoj prikolici u koloni između Gline i Dvora; Kukulj Milenko (oko 1935.) iz Blatuše - ubijen u koloni na području Dvora; Milić Ljubica (r. 1952.) iz Blatuše – ubijena na cesti Glina - Dvor kada je iz šume pucano po koloni vatrenim oružjem; Milić Đurđica (oko 1967.) iz Blatuše – ubijena na cesti Glina - Dvor kada je iz šume pucano po koloni vatrenim oružjem; Mraović Ana (r. 1905.) iz Bovića – nestala u koloni kod sela Rujevac; Mraović Mile (r. 1931.) iz Bovića - poginuo od granate pri granatiranju kolone kod Gline; Stanojević Stanko (r. 1918.) iz Bovića – ranjen pri granatiranju kolone kod Gline i od tada mu se gubi svaki trag; Komadina Stevan (r. 1930.) iz Bovića – poginuo od granate pri granatiranju kolone kod Gline; Rkman Milica (r. 1915.) iz Brnjavca - nestala na području sela Rujevac pri napadu na kolonu od strane HV-a; Pavlović Maca (r. 1923.) iz Trepče – nestala u koloni kod sela Žirovac; Radanović Danica (r. 1924.) iz Šljivovca – nestala u koloni između Gline i Dvora; Radanović Ranka (r. 1932.) iz Čremušnice – poginula pri granatiranju kolone u selo Ravno Rašće; Radanović Miljka (r. 1922.) iz Čremušnice - poginula pri granatiranju kolone u selo Ravno Rašće. Zločini nisu procesuirani.

- U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila. Marija Brkljačić-Ugarković, r. 1921. živa je zapaljena u kući. Staka Ćurčić ubijena je istoga dana. Sava Lavrnić, r. 1903. i Petar Lavrnić, star oko 65 godina, majka i sin, također su ubijeni 12. kolovoza 1995., a njihova je kuća zapaljena. Istoga dana ubijeni su i supružnici Mara i Rade Mirković. Mika Pavlica, r. 1904. zapaljena je u kući. Mika Sunajko, r. 1915. ubijena je u blizini Klapavica. Njen suprug Rade Sunajko, r. 1909., ubijen je u blizini kuće G. Mirkovića u Poljicama. Zločini nisu procesuirani.

- 25. kolovoza 1995. kad su pripadnici UN i svjedokinje prišli selu Grubori (Knin) vidjeli su većinu kuća u plamenu i pronašli 5 ubijenih civila. Svjedokinja je rekla da je u štalama gorjela živa stoka. Dozivala je supruga i otrčala do jedne livade gdje je vidjela njihove dvije krave, prostrijeljene su ležale na travi. Nedaleko od tih krava bilo je tijelo Jove Grubora (r. 1930.) grlo mu je bilo prerezano i nedostajalo mu je pola lica. Svjedokinja je zapomagala i otrčala u kuću 80-godišnjeg Miloša Grubora koji je bolestan ležao u krevetu. Zatekla ga je na podu u pidžami, ležao je u lokvi krvi. Pokraj njega su bile ispaljene čahure. Zbog noći UN ih je prevezao u Knin. Sutradan su sa pripadnicima UN nastavili potragu za još četvero mještana. Na zgarištu svoje kuće svjedokinja je vidjela, ispod nagorjele grede, noge. Nakon što je razgrnula pepeo ispod grede našla je svoju 90-godišnju svekrvu Mariju, ležala je na leđima, lice prekriveno rukama, svu opečenu. Na livadi gdje je našla muža našli su još dva leša: 51-godišnju Milicu Grubor izbodenu nožem i izrešetanu rafalima. Nedaleko od nje bio je leš Đure Karanovića (r. 1950.) koji je na vratu imao rane od noža a na grudima rane od rafala. Jovan Grubor star 73 godine zapaljen je sa svojom kućom. Nakon sustavnog prikrivanja zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

- Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16,00 sati u Gošić (Kistanje) je došao bijeli auto. Čulo se nekoliko pucnjeva iz automatske puške. Poslije desetak minuta isti auto se udaljio iz sela. U zaseoku Borci su tada ubijeni: Dušan Borak (56 godina) i Milka Borak (80 godina), u kući Save Borka ubijeni su Savo Borak (70 godina), Grozdana Borak (70 godina) i Vasilj Borak (70 godina), u susjednoj kući ubijena je Kosovka Borak (77 godina), u kući pored ubijena je Marija Borak (81 godina). ŽDO iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij istrage protiv nepoznatih počinitelja.

- Za vrijeme VRA “Oluja”, pa do konca 1995. godine u selu Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih civila, među kojima devet žena: Dane Bolta, star 90 godina; Sava Bolta, stara oko 70 godina; Branko Jelača, star oko 67 godina; Marija Jelača, r. 1913.; Milica Jelača, r. oko 1927.; Ana Jelača, stara oko 50 godina; Smilja Jelača, stara oko 90 godina; Dušan Kesić, r. 1939.; Mileva Kolundžić, stara oko 70 godina; Danica Sovilj, stara oko 70 godina; Mara Sovilj, stara oko 75 godina; Mira Sovilj, stara oko 50 godina; Rade Sovilj, r. oko 1947. i Vlado Sovilj, r. 1931., koji se vratio kući iz izbjegličke kolone. Zločini nisu procesuirani

- Dana 28. rujna 1995. godine, u selu Varivode (Kistanje) oko 17,00 – 17,30 sati, ubijeno je devetero civila, gotovo dva mjeseca nakon prekida ratnih djelovanja. Brutalno i bez povoda smaknuto je devet osoba, od kojih je najmlađa imala 60, a najstarija 85 godina. 60-godišnji Jovan Berić, 60-godišnji Špiro Berić, 69-godišnji Rajko Berić, 70-godišnja Mara Berić, 85-godišnji Mirko Pokrajac, 75-godišnji Ljubo Duje Dukić, 70-godišnja Mara Dukić, 71-godišnju Milka Berić i 75-godišnji Jovan Berić izrešetani su mecima, uglavnom na kućnim pragovima. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina.

Akcija članica ŽMH pred Vladom RH

Akcija članica Ženske mreže Hrvatske pred Vladom RH protiv zatvaranja Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, održana 13. 04. 2011. u Zagrebu pod nazivom "NIKAKO NEĆEMO NATRAG!"

Izjava za javnost povodom prijedloga da se ukine Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

ŽENSKA MREŽA HRVATSKE

http://www.zenska-mreza.hr
Tel: 01 4551 142

Zagreb, 1. travnja 2011.


IZJAVA ZA JAVNOST

Hrvatska je javnost opet suočena s još jednim u nizu postupaka Vlade RH u kojima ignorira proceduru konzultacija s građanima i organizacijama civilnog društva. Prijedlog Ministarstva pravosuđa da se ukine Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te da se poslovi iz njene nadležnosti obavljaju u sklopu Ureda pučkog pravobranitelja ide pred Hrvatski sabor u neprihvatljivoj proceduri i sa posljedicama poraznima za žene.
Upravo su organizirane žene u nevladinim organizacijama, svjesne činjenice da su žene sustavno direktno ili indirektno diskriminirane u hrvatskom društvu, zagovarale i utjecale na ustanovljenje institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Zbog toga je usvojen Zakon o ravnopravnosti spolova u kojem je određeno da se zaštita žena povjerava Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova kao centralnom mjestu za zaštitu žena. Zbog institucionalnih mehanizama za zaštitu ravnopravnosti spolova Republika Hrvatska je pred međunarodnim institucijama dobivala bodove i pohvale.
Političkom voljom vlasti, ova se odredba organskog zakona ukida i time ukida institucija koja štiti žene od diskriminacije po spolu, te postaje tek dio unutar velike službe – Ureda pučkog pravobranitelja. Mada je svima u RH dobro poznata činjenica da je gotovo svaka žena tijekom svojeg života doživjela diskriminaciju temeljem spola, da je diskriminacija duboko utkana u svakodnevicu žena u svakom području privatog i društvenog života, od medija do zapošljavanja, od nasilja nad ženama do odgoja i pristupa zdravstvenim uslugama, unatoč tim činjenicama vlast predlaže ukidanje pravobraniteljice kao samostalnog instituta protiv diskriminacije temeljem spola.
Dok Evropa svoju politiku temelji na politici jednakih mogućnosti, vlast u RH donosi mjere koje će rodnu neravnopravnost zataškati među drugim slučajevima. Ovom odlukom one koje nemaju jednake mogućnosti ostaju bez ključnog mehanizma zaštite od diskriminacije temeljem spola.
Ženske nevladine organizacije ne mogu prihvatiti ovakvu štetnu politiku. O njoj ćemo obavijestiti sve relevantne institucije EU i Odbor CEDAW, Evropski ženski lobi i partnerske organizacije u svijetu.

Za Žensku mrežu Hrvatske

Mirjana Kučer
Bojana Genov
Đurđica Kolarec
Sanja Juras
Nela Pamuković

CGI Poreč u partnerstvu sa Miramida centrom provodi projekt sa mladima

Centar za građanske inicijative Poreč u partnerstvu sa Miramida centrom iz Grožnjana provodi pilot projekt "Znanjem do boljeg međusobnog razumijevanja" koji je financiran od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
Kako bi potaknuli veći angažman mladih, razvili osjećaj građanske dužnosti, te utjecali na smanjenje nasilja među mladima razvili smo program čiji je dio ovaj pilot projekt. Aktivnosti provodimo sa jednim razredom Srednje škole "Antuna Štifanića" u Poreču.
U sklopu ovog projekta održana je 1. radionica sa učenicima na temu ljudska prava.

Sastanak članica CGI-a i saborske zastupnice

Danas su članice Centra za građanske inicijative Poreč bile u Umagu na sastanku sa saborskom zastupnicom Tanjom Vrbat (SDP) i predale joj PETRINe materijale, te joj rekle osnovne zabrinutosti i zamolile je da prati kako će Kazneni zakon definirati kažnjavanje korisnika usluga te pružateljica usluga, koje će biti minimalne kazne za silovanje i sl. Zastupnica je rekla da zna za kampanju "Ja sam ZA zakon". Sastanak je protekao u ugodnom tonu.

Zdravlje žena: Zdravstveni sustav teško dopire do milijun žena u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je društvo izrazito raslojeno, što se odražava na zdravlje žena. Obrazovanje i ekonomski bolje situirane žene brinu za svoje zdravlje unaprijed i odazivaju se na preventivne preglede. Međutim, sustav teško dopire do oko milijun ostalih žena u Hrvatskoj. U tu skupinu spadaju starije žene koje nisu obuhvaćene niti preventivnim akcijama, ne pozivaju se na mamografije. Rjeđe se na preventivne preglede odaziva 300.000 domaćica, 190.000 nezaposlenih, žene sa sela, socijalno ugrožene. Sve one najčešće kod liječnika stižu ne da bi održale svoje zdravlje, već da bi izliječile bolest, upozorio je dr. Aleksandar Džakula iz Škole narodnog zdravlja "Andrija Štampar" i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, na predavanju "Zdravlje žena u zdravstvenom sustavu Hrvatske", održanog u organizaciji Centar za građanske inicijative Poreč 10.03.2011. u pulskoj IDA-i.
- Procjenjuje se da oko 13.000 žena u Istarskoj županiji nema izabranog ginekologa. Slijedom toga niti ne odlaze na preventivne preglede. Velik, ali nepoznati broj mlađih djevojaka također nema izabranog ginekologa, rekla je ginekologinja Olga Angelovska.
- Sustav zdravstva u neskladu je sa stvarnošću, kaže Džakula. Dodao je da su liječnici školovani prije 25 godina pa mnogi koriste zastarjele modele prijenosa informacija.
U nastavku predavanja dr. Džakula je ustvrdio da liječnici ne doživljavaju žene u cjelini, integrirano, nego kroz pojedinu bolest. Pa ih se tako kada dođu na mamografiju ne pita kada su zadnji puta napravile papa test. Ne pregledava se žena, nego karcinom ili kandidatkinja za karcinom.

Zahtjevi žena

100 GODINA
MEĐUNARODNE ŽENSKE BORBE

Što hoće Hrvatska: radnice ili robinje?
Točno prije 100 godina žene su po prvi puta u svijetu obilježile Međunarodni dan žena, demonstrirajući trgovima Austrije, Danske, Njemačke i Švicarske. Sto je godina prošlo
od kada su glasno rekle NE robovskom radu i DA pravu na vlastiti glas.

U Hrvatsku se vraća robovski rad! Sve je snažniji glas - u Vladi, medijima, među znanstvenicima i, naravno, poslodavcima - predstavnika i zagovornika kapitala koji zahtijevaju fleksibilnije tržište rada. Tvrde da bi bilo sve bolje kad bi se radnike i radnice moglo lakše otpuštati (jer bi ih se onda, navodno, moglo i lakše zapošljavati).

MI TVRDIMO: Hrvatska već ima prefleksibilno i nesigurno tržište
rada, na kojemu zaposleni na neodređeno vrijeme i u sigurnim
oblicima rada - postaju manjina!

Eto i naših argumenata za tu tvrdnju!

Sve je manje zaposlenih. Stopa radne aktivnosti žena sada je samo 40 posto (muškaraca – 48 posto). Među zaposlenima je samo 46 posto žena, iako ih je većina u radnoj dobi. PODSJEĆAMO:
Lisabonskom strategijom Europske unije predvidjelo se dostizanje 60 posto radne aktivnosti žena u 2010. godini u svim zemljama članicama. Hrvatska kliže u suprotnom smjeru.

Sve je više nezaposlenih. Stopa nezaposlenosti žena prešla je 21 posto. Udio žena u nezaposlenima je 54 posto. Najugroženiji su mladi u dobi do 25 godina, te stariji od 55 godina, osobito žene, nerijetko među dugotrajno nezaposlenima.

Žene su većinom zaposlene u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu, a slijede prerađivačka industrija, obrazovanje i uslužne djelatnosti u kojima su plaće niske, a na rukovodećim su pozicijama najčešće muškarci. U tipično ženskim industrijama većina je onih koji primaju minimalnu bruto-plaću (2.814 kuna), a najčešće rade na određeno vrijeme i sezonske poslove.

Danas više od 70.000 radnika/ica radi, a ne prima plaću. Još je veći broj onih za koje poslodavci ne plaćaju doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Što je to nego robovski, prinudni rad?! A kada i dobiju zaostale plaće, one su bez kamata i bez sankcija za poslodavca, ali zato opterećene višim porezima (ako se isplaćuje dvije ili više plaća odjednom, jer ukupni iznos prelazi u viši porezni razred).

Procjenjuje se da oko 160.000 radnika radi na crno, a većina njih su žene. Svjetska banka navodi da je siva ekonomija u Hrvatskoj oko 30 posto bruto društvenog proizvoda. Radnici/e koji rade na crno apsolutno su nezaštićeni/e. Oni/e službeno ni ne postoje, a osim što su besprizorno eksploatirani, često su izloženi mobingu i uznemiravanju.

Česti oblik sive ekonomije je i prijavljivanje samo na minimalnu plaću, kako bi se izbjeglo plaćanje punih poreza i doprinosa. Većina takvih radnika su žene, jer rade u djelatnostima u kojima je to općeprihvaćena pojava.Žene i dalje imaju prosječno značajno niže plaće od muškaraca, prema statističkim podacima za oko 15 posto, no prema anketama portala MojPosao, vidljivo je da su u 2009. i u 2008. godini plaće žena u Hrvatskoj zaostajale za oko 23 posto u odnosu na plaće muškaraca. Zaposlene majke u privatnom sektoru imaju u prosjeku oko 30 posto niže plaće od žena bez djece. Tekstilne radnice primaju plaće za oko 40 posto niže od hrvatskog prosjeka. „Kažnjene“ su i u starosti: žene umirovljene tijekom 2010. godine ostvarile su prosječne mirovine za 21,5 posto niže od prosječne muške!

Više od 90 posto žena koje su se zaposlile tijekom 2010. godine, dobilo je ugovore o radu na određeno vrijeme (88 posto svih novozaposlenih). Njihova je sudbina poznata: nesigurne i nezaštićene, s prosječno nižim plaćama, bez prava na zasnivanje obitelji, bez mogućnosti dobivanja kredita, nerijetko ucjenjivane, bez zakonom zajamčenih radnih prava. Prema anketi Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i ženskih sindikalnih grupa, oko 40 posto ih nema djecu, a one koje ih imaju, prosječno je to samo 1,1 dijete (hrvatski prosjek za sve žene u fertilnoj dobi je 1,4 djece). Trudnoća za sve veći broj žena znači neproduljivanje ugovora o radu.

Najranjivija kategorija na hrvatskom tržištu rada su trudnice i majke. One su izložene bezočnoj diskriminaciji. Budući da samo ugovori na neodređeno vrijeme štite trudnice od otkaza, a većina mladih žena dobiva posao samo na određeno vrijeme, onoga trenutka kad poslodavac sazna za „veselu vijest“, njihovi se ugovori ne produljuju.

Predškolske ustanove i, općenito društveni servisi u Hrvatskoj ne zadovoljavaju potrebe zaposlenih obitelji jer su potkapacitirani i preskupi. Ministarstvo obrazovanja tvrdi da je 58 posto djece obuhvaćeno programima predškolskog odgoja i obrazovanja, međutim, to se uglavnom odnosi na nekoliko velikih gradova i na vrtiće, ali ne i na manje radne sredine i jaslice (npr. Slavonski Brod, Vukovar – manje od 14 posto). Kuda s djecom mlađom od godine dana, kad se zna da ih je lani samo 202 u cijeloj Hrvatskoj bilo prihvaćeno u dječje dnevne ustanove? PODSJEĆAMO: Lisabonskom strategijom EU predviđena pokrivenost 90 posto djece u dobi od 3 godine do polaska u školu, te 33 posto djece jasličke dobi.

Zbog svega toga, nevladine udruge Ženske mreže Hrvatske i ženske sindikalne grupe,
zahtijevaju od Vlade Republike Hrvatske da hitno poduzme sve potrebne aktivnosti, kako bi se nakon 100 godina međunarodne ženske borbe, realizirali sljedeći zahtjevi:

Za sigurno, kreativno i produktivno radno mjesto!

1. Hrvatska mora zaustaviti diskriminaciju žena na tržištu rada, jer svi pokazatelji i dalje ukazuju na njihov ugrožen položaj. Nisu dovoljni zakoni, već njihova sankcionirana primjena. Inspekcije rada moraju dobiti značajnije ovlasti i samostalnost u postupanju, te kontinuiranu edukaciju, a broj inspektora/ica rada mora se hitno povećati.

2. Prikupljanje podataka i vođenje statistika mora biti jedinstveno i utemeljeno na europskim standardima. U području zapošljavanja statistike su dokazano nepotpune, što onemogućava oblikovanje efikasnih javnih politika.

3. Neisplata plaća i neuplata doprinosa treba biti regulirana kao kazneno djelo.

4. Pad stope radne aktivnosti žena mora biti hitno zaustavljen. Vladine mjere povećanja zaposlenosti žena svode se na poduzetnice i pripadnice manjina.

5. Jaz između prosječne ženske i muške plaće, osobito za zaposlene majke, dovode do tragičnih posljedica na osobnoj i društvenoj ravni. Stoga treba povećati jedinstvenu minimalnu plaću za puno radno vrijeme i uvesti godišnje usklađivanje s prosječnim rastom plaća.

6. Tražimo od Vlade da se založi za snaženje kolektivnog pregovaranje na nacionalnoj i granskoj razini, radi unapređivanja uvjeta rada radnika. Treba zadržati institut proširenja primjene kolektivnih ugovora na sve zaposlene u grani/djelatnosti. Također podsjećamo da se oko 800 tisuća punoljetnih građana Hrvatske izjasnilo za produljenje valjanosti kolektivnih ugovora do potpisivanja novog. Vlada bi, također, kao pregovarački partner za javni i državni sektor, trebala uvrstiti više sadržaja od interesa za radnike s obiteljskim odgovornostima.

7. Rad na određeno vrijeme mora doista biti iznimka, kako to predviđa Zakon o radu. Tražimo da najduže trajanje uzastopnih ugovora o radu bude smanjeno na godinu dana, te da se propišu kvote utemeljene na veličini poduzeća (broju zaposlenih), preko kojih se ne bi moglo zapošljavati radnike/ice na određeno vrijeme. Neophodno je i uvođenje pojačanog inspekcijskog nadzora i osposobljavanje inspektora za opravdanost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

8. Cijeli sustav obrazovanja, od predškolske dobi do završetka fakulteta, treba ostati besplatan za učenike i studente, jer je upravo taj model omogućio da danas imamo viši udio žena na svim razinama obrazovanja. Komercijalizacija studija nikako neće koristiti gospodarskom oporavku, a unazadit će postignute rezultate u prevenciji diskriminacije žena na tržištu rada.
Tražimo razvoj politika usmjerenih ka ukidanju rodnih stereotipa u sustavu obrazovanja osvješćivanjem, podukom i razmjenom dobrih praksi u školama i sveučilištima, jer se postojećom praksom žene prešutno upućuje na zapošljavanje u sektorima koji su potplaćeni i podcijenjeni.

9. Tražimo usvajanje strategije prekvalifikacija te stručnog kontinuiranog osposobljavanja i edukacije uz rad, po ugledu na brojne europske zemlje koje su time omogućile višu zapošljivost žena, te ranjivih skupina na tržištu rada.

10. Tražimo povećanje obuhvata djece programima u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja, te njihov ravnomjerni razvitak u cijeloj Hrvatskoj. Osobito tražimo da se za djecu u dobi do 3 godine povećaju kapaciteti i uvedu prihvatljive cijene i radno vrijeme prilagođeno potrebama roditelja.

11. Tražimo da se, nakon više godina sindikalnih podsjećanja i Vladinih obećanja, što hitnije ratificira konvencija o materinstvu br. 183 Međunarodne organizacije rada, kako je to već učinila većina europskih zemalja. Tražimo i prilagodbu hrvatskog zakonodavstva u smislu uvođenja obvezatnog roditeljskog dopusta za oca/partnera.

12. Očekujemo da se žurno ratificira revidirana Europska socijalna povelja, jer je naša zemlja među rijetkima koje to još nisu učinile, a neki njezini članci od osobitog su značenja za reguliranje prava radnika pri neisplati plaća, gubitka radnog mjesta te prava radnika s obiteljskim odgovornostima.

13. Naposljetku, tražimo da Vlada hitno predloži donošenje zakona kojim će se obvezati sve nadzorne i upravne odbore poduzeća, odnosno ustanova, u kojima država, odnosno lokalna uprava, ima većinsko vlasništvo, da u roku od dvije godine dosegnu 40 posto udjela žena u članstvu tih tijela odlučivanja. Isto tako potrebno je izraditi jasne strategijske planove kojima će se postići paritet žena u rukovodećima tijelima i na rukovodećima mjestima u djelatnostima u kojima radi većina žena (obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb itd.). I ne samo u njima.

8. ožujka 2011.


Ženska mreža Hrvatske

Ženska sekcija Saveza
samostalnih sindikata
Hrvatske

Odbor žena Nezavisnih
hrvatskih sindikata

Koordinacija Žene
Hrvatske udruge
sindikata


Letak_8mart_2011.PDF

Poziv na izlaganje

Poštovane, poštovani!


S posebnim zadovoljstvom vas obavještavamo da u četvrtak, 10. ožujka 2011. s početkom u 17:00 sati u prostorijama IDA-e, Pula, Mletačka 12/IV,

organiziramo razgovor na temu:


Zdravlje žena u zdravstvenom sustavu RH


Uvodno izlaganje održati će dr. sc. Aleksandar Džakula, dr.med. spec. javnog zdravstva.


Nadamo se da ćete se odazvati i svojim sudjelovanjem doprinijeti raspravi.



Biserka Momčinović
Aktivistica CGI-a

Silvia Žufić Dujmović
Koordinatorica

Kontakti svih bolnica u Hrvatskoj za centralno naručivanje

U nastavku se nalazi popis telefonskih brojeva i mail adrese svih bolnica i klinika u Hrvatskoj za centralno naručivanje - Bolnička jedinica za centralno narucivanje - adresar ustanova

Održan sastanak ŽMH

U Zagrebu, 15. siječnja 2011. je održan sastanak Ženske mreže Hrvatske radi planiranja aktivnosti Mreže povodom 8. marta, na kojem je sudjelovala predstavnica Centra za građanske inicijate Poreč, Biserka Momčinović.